Kuhačević, Mateša Antun, hrvatski pjesnik (Senj, 21. XI. 1697 – Graz, 7. III. 1772). Školovao se u isusovačkim školama u Rijeci i Grazu, a u Beču je završio Carsku tehničko-vojnu akademiju. Sudjelovao je kao časnik u poljskom (1733–36) i austrijskom (1742–44) ratu za naslijeđe. Kao jedan od senjskih izaslanika otišao je 1746. u Beč ne bi li za rodni grad isposlovao civilnu vlast, no ondje je, osumnjičen za sudjelovanje u brinjskoj buni, bio uhićen i osuđen na doživotni zatvor. Pomilovan je kratko vrijeme prije smrti. Kaznu je služio u zatvoru Spielberg u Moravskoj i u Schlossbergu u Grazu, gdje su nastala sva njegova djela osim pjesme Prijateljski pogovor, rugalice senjskomu biskupu Jurju Vuku Ćoliću. To objašnjava i njegovu poetičku izdvojenost s obzirom na onodobnu hrvatsku književnost te utjecaj njemačke književnosti austrijskih zemalja. Za života nije ništa objavio, a 1878. objavio je Mile Magdić knjižicu koja sadrži njegovih osam stihovanih poslanica, pet kraćih nabožnih pjesama, pjesmu-kritiku novih običaja u Senju i prigodnice posvećene Sedmogodišnjemu ratu. Autobiografska pjesma Utiha nevoljnih tiskana je 1898. fragmentarno, a autobiografska proza Rasvitljenje i stihovana poslanica List treti na brata Placentina 1933–34.
