Krolow [kro:'lo], Karl, njemački pjesnik (Hannover, 11. III. 1915 – Darmstadt, 21. VI. 1999). Studirao germanistiku, romanistiku i povijest umjetnosti u Göttingenu i Wrocławu, od 1942. bio profesionalni književnik; od 1960. docent za poetiku na Sveučilištu u Frankfurtu, od 1972. predsjednik Njemačke akademije za jezik i književnost. Široke naobrazbe, Krolow je bio esejist, kritičar, prevoditelj (s francuskog i talijanskoga), a najznačajniji je kao lirik. Stvorio je vlastit stil velike lakoće i poleta, u kojem se vizije krajolika smjenjuju s aluzijama na aktualna životna i politička zbivanja. Svoje teorijske nazore iznosi u zbirci eseja Okršaj s priviđenjima (Schattengefecht, 1964). Zbirke pjesama: Znakovi svijeta (Die Zeichen der Welt, 1952), Vjetar i vrijeme (Wind und Zeit, 1954), Dani i noći (Tage und Nächte, 1956), Strana tijela (Fremde Körper, 1959), Nevidljive ruke (Unsichtbare Hände, 1962), Krajolici za mene (Landschaften für mich, 1966), Kada je došao čas (Als es soweit war, 1988) i dr.
