Kotoriba, grad u Međimurju, 40 km jugoistočno od Čakovca; 2938 st. (2021). Leži u blizini utoka Mure u Dravu, uz željezničku prugu Čakovec–Nagykanizsa (Madžarska). Kasnobarokna župna crkva Sedam žalosti Blažene Djevice Marije i Sv. križa iz 1784; klasicistički stup sv. Trojstva (oko 1800). Tekstilna industrija, proizvodnja robe od plastike; rukotvorine (košaraštvo); mnogobrojni obrti. Carinarnica i pogranična veterinarska stanica. – Postanak Kotoribe vezuje se uz razdoblje vladavine plemićke obitelji Zrinski Međimurjem, te uz ratove s Osmanlijama u XVII. st. Naselje je vjerojatno bilo podignuto iz obrambenih razloga prije 1660., kada se Kotoriba prvi put spominje u kanonskim vizitacijama Bekšinskog arhiđakonata. U vrelima iz XVII. st. spominje se kao utvrda (praesidium), o čemu svjedoče onodobni zemljovidi i kanonske vizitacije do početka XVIII. st. U XVII. st. ondje se nalazilo sjedište nižega vojnog zapovjednika knezova Zrinskih. Nakon Bečkoga (Velikog) rata (1684–99) i pomicanja granica s Osmanskim Carstvom daleko na istok, Kotoriba je izgubila status utvrde i dobila status trgovišta pa se naselje širilo i izvan utvrde. God. 1719. bila je podignuta drvena kapela sv. Križa, a 1789. osnovana samostalna župa. Kotoripski protokoli, tj. zapisnici zaključaka sjednica, odluka i prisega trgovišne općine Kotoriba, vođeni od 12. I. 1724. do 6. III. 1804., najznačajniji su pisani spomenik za proučavanje međimurske gospodarske povijesti u tome razdoblju. U prvoj polovici XIX. st. Kotoriba je postupno gubila status trgovišta i postala selo, a kao selo zabilježena je i u popisu stanovništva iz 1857. God. 1860. otvorena je željeznička pruga Nagykanizsa (u Madžarskoj)–Pragersko (u Sloveniji) koja je prolazila kroz Kotoribu, pa je ona prvo naselje u Hrvatskoj koje je dobilo željeznicu.
