Kosinj, arheološki i povijesni lokalitet u Lici, u blizini selâ Gornjeg i Donjega Kosinja. U predrimsko i rimsko doba kosinjski kraj nastanjivalo je ilirsko pleme Japodi. U srednjem vijeku nalazilo se u Buškoj županiji i pripadalo knezovima Kosinjskim od plemena Stupića. Naziv Kosinj spominje se prvi put 1461. Postoji teza da je u drugoj polovici XV. st., za frankapanske uprave, ondje bila utemeljena glagoljska tiskara. Mjesto je teško stradalo za osmanskih provala 1522. i 1525. Nakon osvajanja hrvatsko se stanovništvo iselilo, a Kosinj je postao granično uporište s muslimanskim i pravoslavnim stanovništvom. Prema opisu Like i Krbave, napisanom nakon službene vizitacije 1695., a koji je starija hrvatska historiografija pripisivala senjsko-modruškomu biskupu S. Glaviniću, u Kosinju je postojala glagoljska tradicija i tiskara liturgijskih knjiga, pavlinski samostan i sedam crkava. Nakon mira u Srijemskim Karlovcima i oslobođenja Like 1699., u Kosinj se ponovno naseljavalo hrvatsko stanovništvo (u Gornji Kosinj Hrvati iz okolice Ogulina, a u Donji Kosinj Hrvati iz Gornjega Pokuplja). U Donjem Kosinju nalazi se ranobarokna crkva sv. Ivana, a izvan sela, na povišenu mjestu, kapela sv. Petra. U Gornjem Kosinju nalazi se barokna župna crkva sv. Antuna Padovanskoga.
