Korner, Jeronim, hrvatski pjesnik (Herceg Novi, 3. I. 1909 – Volterra kraj Pise, 21. I. 1976). Studirao je na Filozofskome fakultetu u Krakovu (1927–29); vrativši se zbog bolesti u Zagreb, bavio se, kao član Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca, glumom i recitiranjem, osobito na radiju. God. 1935. upisao je bogosloviju u Šibeniku, a završio na zagrebačkom Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu 1938., kada je zaređen te imenovan kapelanom u župi sv. Marka. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu završio je 1943. i studij kroatistike te radio kao profesor u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Nakon rata zatvaran, od 1958. živio je u Italiji. Pisao je pjesme i pjesničke proze sjetnih i nostalgičnih ugođaja, duhovnog nadahnuća: Blistavi rub (1932), Ljubav neba (1935), Ljeto i vječnost (1935), U hramu Cistercija (1938), Obasjane staze (1941), Djevičanske breze (1945), Nebo s trideset zvijezda (1975). Njegovu neobranjenu disertaciju objavio je 1998. M. Demović (Kajkavske popijevke Cithare octochorde).
