Kokić, Aleksa, hrvatski književnik (Subotica, 14. X. 1913 – Cetinje, 17. VIII. 1940). Bogosloviju je studirao u Zagrebu 1933–37. Zaređen je 1937. u Subotici, gdje je bio kapelan godinu dana, zatim je u Zagrebu studirao slavistiku. Iznenada je umro za služenja vojnog roka. Pjesme vjerskoga i domoljubnoga nadahnuća, pripovijetke, kazališne komade i književne kritike objavljivao je u katoličkoj periodici (Luč, Krijes, Hrvatska straža, Klasje naših ravni, Hrvatska prosvjeta, Obitelj, Glas sv. Ante). Pisao je i socijalnu liriku, a neke su mu pjesme i uglazbljene. Osim pjesničkih zbirki Klasovi pjevaju (1936) i Zvona tihe radosti (1938), objavio studiju Narodna borba Bunjevaca i Šokaca (1939., s M. Čovićem) i Slikovnicu kršćanskog nauka (1939).
