kišobran, naprava koja služi kao prenosiv priručni zaklon protiv kiše: na jednome kraju drvenog ili metalnoga štapa nalazi se držak, a na drugome sklopive žice (danas od metala, u XVI–XVII. st. od riblje kosti) s razapetom nepropusnom tkaninom (gusta svila, najlon i sl., katkada voštano platno). – Kišobranu je sličan po obliku suncobran, koji je mnogo prije kišobrana bio u uporabi kod Kineza, Egipćana i Asiraca. Suncobran su imali vladari i dostojanstvenici (on se i danas u nekih afričkih plemena smatra znakom časti i vlasti), a nosio ga je rob ili sluga nad gospodarovom glavom. Bogati Grci preuzeli su taj običaj. Grkinje, a nakon njih i rimske matrone, služile su se tim zaklonom i protiv kiše. U srednjem vijeku suncobran je pao u zaborav. Ponovno se počeo upotrebljavati u XVI. st. u Italiji, a u XVII. st. i u Španjolskoj, Portugalu i Francuskoj. U XVIII. st. razlikovao se malen, ukrašen damski suncobran (uz svaku haljinu drugi) od znatno većega i težega kišobrana. U opću uporabu u Europi ušao je u XIX. st.
