Kidrič, France, slovenski književni povjesničar (Ratanska Vas kraj Rogaške Slatine, 23. III. 1880 – Ljubljana, 11. IV. 1950). Studij slavistike završio 1906. u Beču, gdje je bio učenik V. Jagića. Predstavnik je prvoga naraštaja slovenskih profesora na Sveučilištu u Ljubljani. Bio je među utemeljiteljima Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (1938) i njezin predsjednik 1945. Bavio se slavistikom i slovenistikom. Vrijedan je doprinos njegovo proučavanje slovenske književnosti; istraživao je pojedine pisce i o njima pisao monografije (P. Trubar, Janez Nepomuk Primic, Žiga Zois i osobito F. Prešeren). Po metodološkom je habitusu pozitivist, zbog čega u njegovu opusu prevladavaju biografije, bibliografije, objavljivanje građe i korespondencije. Temeljno mu je djelo Povijest slovenske književnosti (Zgodovina slovenskoga slovstva, I–V, 1929–38).
