Kautsky [kạu'cki], Karl, austrijsko-njemački političar i teoretičar (Prag, 16. X. 1854 – Amsterdam, 17. X. 1938). Socijaldemokrat, isprva zagovornik ortodoksnoga marksizma, a poslije se razvijao u smjeru teorijskoga i političkog reformizma. Postavši 1875. član Austrijske socijaldemokratske stranke, počeo je surađivati u demokratskom i socijalističkom tisku. God. 1878. objavio je u bečkom listu Sozialist seriju članaka o seljačkom pitanju. God. 1883–17. uređivao je teoretski časopis njemačke socijaldemokracije Die Neue Zeit, 1885. preselio se u London, gdje je pomagao F. Engelsu pri sređivanju rukopisa K. Marxa. U radovima, koji su prevođeni na mnoge jezike i izdavani u različitim zemljama, popularizirao je Marxovo naučavanje te znatno pridonio širenju marksizma. Od 1890. ponovo u Njemačkoj; 1891. supriredio Erfurtski program. U raspravi oko Bernsteinovih shvaćanja suprotstavio se revizionističkim teorijama u seriji članaka pod naslovom: Bernstein i socijaldemokratski program (Bernstein und das sozialdemokratische Programm, 1899). Odbacivao je i poglede socijaldemokratske ljevice, osobito shvaćanje diktature proletarijata. God. 1910. Kautsky je, zajedno s R. Hilferdingom, O. Bauerom i dr. osnovao skupinu »centra«, postao vođa srednje struje u II. internacionali. Pacifist, protivnik I. svjetskog rata, odbacio je i boljševički poziv na »revolucionarni mir«. Kautsky je zajedno s H. Haaseom i drugim centrističkim vođama njemačke socijaldemokracije 1917. utemeljio Neovisnu socijaldemokratsku partiju Njemačke (Unabhängige sozialdemokratische Partei Deutschlands). Napustio ju 1919. i ponovo se 1922. priključio Socijalističkoj partiji Njemačke. Nakon Listopadske revolucije napisao je niz antiboljševičkih tekstova u kojima je osudio diktaturu proletarijata kao izopačivanje Marxova naučavanja. U vladi Ebert–Scheidemann Kautsky je bio državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova. Od 1924. živio je u Beču. Priznat je kao vodeći socijaldemokratski teoretičar, a ta je reputacija učvršćena kada je 1927. objavio dvosveščano djelo Materijalističko shvaćanje povijesti (Die materialistische Geschichtsauffassung) u kojem je sustavno izložio svoju teoriju. Pred ulazak nacista u Austriju emigrirao je u Čehoslovačku, a potom u Amsterdam. Značajnija djela: Ekonomska naučavanja Karla Marxa (Karl Marx’ ökonomische Lehren, 1887), Thomas More i njegova utopija (Thomas More und seine Utopie, 1888), Diktatura proletarijata (Die Diktatur des Proletariats, 1918).
