Karlo I., hrvatsko-ugarski kralj (Karlo IV.) i austrijski car od 1916 (dvorac Persenbeug, 17. VIII. 1887 – Funchal, Madeira, 1. IV. 1922). Sin nadvojvode Otona (1865–1906) i sinovac Franje Josipa I. Pokušavao je s državama Antante tajnim pregovorima sklopiti separatni mir. Potkraj I. svjetskoga rata predložio je preobrazbu dualističke monarhije u federativnu državu, a podupro je i stvaranje hrvatske jedinice u sklopu reformirane monarhije, koja bi bila ravnopravna Ugarskoj i Austriji te obuhvatila sve hrvatske zemlje. Nakon kapitulacije austrougarskih postrojba morao je 11. XI. 1918. napustiti prijestolje u Austriji, a dva dana nakon toga i prijestolje u Hrvatskoj i Ugarskoj, no nikada nije formalno abdicirao. Emigrirao u Švicarsku. Pri drugome pokušaju (1921) da uz pomoć monarhista uspostavi vlast u Madžarskoj, bio je uhvaćen i deportiran na Madeiru, gdje je umro. Godine 2004. Katolička crkva ga je beatificirala.
