Johnson [ɔ:'nsən], Andrew, američki političar i državnik (Raleigh, North Carolina, 29. XII. 1808 – Carter Station, Tennessee, 31. VII. 1875). Demokrat. Bio je član Kongresa (1843–53), guverner Tennesseeja (1853–57) i član Senata (1857–62). Bio je jedini senator južnih država koji je pristao uz Uniju, pa ga je A. Lincoln 1861. imenovao vojnim guvernerom države Tennessee. Bio je potpredsjednik SAD-a (1864–85), a nakon atentata na Lincolna sedamnaesti predsjednik SAD-a (1865–69). Zauzeo je popustljivo stajalište prema državama Juga pa se oštro sukobio s Kongresom, u kojem su većinu imali radikalni sjevernjački političari (republikanci). Kada je zbog terorističkih akcija bivših robovlasnika protiv Crnaca Kongres 1867. donio zakon kojim se južne države stavljaju pod kontrolu vojnog guvernera, Johnson je uložio veto, a kada je Kongres odlučio da se predsjedniku zabrani bez privole Senata otpuštati javne službenike, Johnson je ipak otpustio ministra rata. Zbog toga ga je Kongres optužio za kršenja ustava i 1869. pokrenuo postupak za njegov opoziv s predsjedničke dužnosti (prva upotreba opoziva ili »impeachmenta« u povijesti SAD-a). Premda je optužba protiv Johnsona u Senatu bila odbačena samo s jednim glasom razlike, Johnson se ipak više nije kandidirao. God. 1875. bio je senator u Tennesseeju.
