Jens [jεns], Walter, njemački književnik, filolog, književni kritičar (Hamburg, 8. III. 1923 – Tübingen, 9. VI. 2013). Profesor klasične filologije i retorike na Sveučilištu u Tübingenu (do 1988); predsjednik njemačkog PEN-kluba (1976–82). U sklopu Gruppe 47 stvarao socijalnokritička djela, npr. roman Ne: svijet optuženih (Nein: Die Welt der Angeklagten, 1950), negativnu utopiju totalitarne države po uzoru na Kafku i Orwella. Uravnoteženim stilom spaja pjesništvo, znanost i filozofiju. Probleme starenja i nestabilnosti pojedinca prikazuje u romanima Zaboravljena lica (Vergessene Gesichter, 1952), Čovjek koji nije želio ostarjeti (Der Mann, der nicht alt werden wollte, 1955), a problem pripovijedanja u metatekstualnom romanu Gospodin Meister (Herr Meister, 1963). Pisao je radio i TV drame, eseje i kritike te prevodio Bibliju i grčke klasike (Eshil, Sofoklo). Djela: TV drame Crvena Roza (Die rote Rosa, 1970), Urota (Verschwörung, 1970); eseji Umjesto književne povijesti (Statt einer Literaturgeschichte, 1957), Duh i moć u Njemačkoj (Geist und Macht in Deutschland, 1983), Pjesništvo i religija (Dichtung und Religion, 1985) i dr.
