Janković, Stojan

Janković, Stojan, protuosmanski ratnik (? – kraj Duvna, 23. VIII. 1687). Istaknuo se u bitkama protiv Osmanlija u Dalmaciji tijekom Kandijskoga rata (1645–69). Kraj Obrovca Sinjskoga bio je zarobljen u travnju 1666. i odveden u Carigrad, odakle je nakon 14 mjeseci zatočeništva pobjegao te ponovno stupio u mletačku vojnu službu. Nakon Kandijskoga rata mletačke su ga vlasti odlikovale naslovom viteza (cavaliere) i dodijelile mu u feud zemljišni posjed na novooslobođenom području u Ravnim kotarima. U Morejskome ratu (1684–99) zapovijedao je domaćim postrojbama diljem ličke i dalmatinske bojišnice. S njima je upadao na osmanski teritorij (poglavito u Lici); istaknuo se pri zauzimanju Sinja 1686. Poginuo je u jednom od napada na Duvno. Njegovi podvizi opjevani su u narodnim pjesmama (Ropstvo Janković Stojana, Janković Stojan i Smiljanić Ilija i dr.). Pjesničkim djelom Ženidba Janković Stojana poslužio se (u prijevodu Elise Voiart) francuski pjesnik A. de Lamartine u spjevu Pad anđela (La Chute d’un Ange).