Jaić, Marijan, hrvatski pisac, prevoditelj i skladatelj (Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 4. VII. 1795 – Budim, Madžarska, 4. VIII. 1858). Franjevac, sakupljač i obrađivač crkvenih napjeva. Školovao se u Brodu (gdje je dobio i osnovnu glazbenu poduku), studij filozofije završio u Iloku, a teologiju u Baji i Aradu. Djelovao je kao učitelj u Vukovaru, zatim kao gvardijan nekih slavonskih samostana, pa ravnatelj gimnazije u Osijeku (1836–45). Od 1850. do 1858. bio u Budimu. Djela: Vinac bogoljubnih pisamah (1827., 1862., 1885), Toma od Kempisa četiri knjige o naslidovanju Isukrsta (1835), Ručna knjižica (1837). Na području glazbe najznačajnije mu je djelo, tiskano u više desetaka izdanja, kantual Napivi bogoljubnih crkvenih pisamah (1850), u kojem je prikupio skladbe stranih autora i pučke crkvene pjesme iz Slavonije, Bačke i Banata te donio melodiju s tekstom i orguljskom pratnjom. Zbirku je posvetio banu Josipu Jelačiću, koji je otkupio nekoliko stotina primjeraka i dao ih podijeliti učiteljima i orguljašima.
