Ivan Bez Zemlje, engleski kralj od 1199 (Oxford, 24. XII. 1167 – dvorac Newark, Nottinghamshire, 19. X. 1216). Najmlađi sin Henrika II.; kako je prvotno ostao bez posjeda koji bi mu donosili prihode, nazvan je Jean Sans Terre – John Lackland (franc. i engl.: Ivan Bez Zemlje). Dok je njegov stariji brat Rikard I. Lavljega Srca bio u Trećem križarskome ratu (1189–92), pokušao mu je Ivan oteti krunu. Pokorio se bratu nakon njegova povratka (1194), a nakon njegove pogibije naslijedio ga je na prijestolju. U ratovima s Francuskom izgubio je gotovo sve svoje francuske posjede (1204. i 1214). Slabljenje njegova položaja na kontinentu pratile su domaće neprilike. Godine 1205. sukobio se s papom Inocentom III. zbog imenovanja nadbiskupa u Canterburyju. Papa je na to na Englesku bacio interdikt (1208) i izopćio Ivana (1209). Nastali neredi, a i ratni troškovi u Walesu i Irskoj, uvjetovali su samovoljniji odnos Ivana prema feudalcima i bezobzirnu poreznu politiku prema svim podanicima. Bojeći se da ne izgubi prijestolje, godine 1213. Ivan se pokorio papi i postao njegovim vazalom. Protiv njegove vladavine podignula se feudalna oporba i prisilila ga da 15. VI. 1215. potpiše i objavi povelju Magna Charta, koja je ograničila kraljevsku vlast i zajamčila temeljne slobode njegovim podanicima, kako feudalcima tako i slobodnjacima. Kako nije kanio održati nove obveze, Ivan se obratio papi, koji ga je oslobodio prisege. Potom je ponovno izbio građanski rat, za kojega je Ivan umro.
