Iqbāl [iqba:'l], Muḥammad, indijski muslimanski pjesnik i filozof (Siālkot, Punjab, 9. XI. 1877 – Lahore, 21. IV. 1938). Studirao u Lahoreu, Cambridgeu, Münchenu i Londonu. Pisao je na perzijskome i urdskome jeziku. U svojem ranom perzijskom pjesništvu (1915., 1918) isticao je duhovnu veličinu islama, posebice vrijednosti zatomljena jastva u islamskoj mistici; pisao i ljubavnu poeziju (gazela), a remek-djelom se smatra misaona Pjesma vječnosti (Ǧāvīd-nāma, 1932). Njegova snažno religijski nadahnuta urdska lirika Gabrijelovo krilo (Bāl-e Ǧibrīl, 1935), Mojsijev zamah (Ẓarb-e kalīm, 1937) i drugo učinila ga je najistaknutijim urdskim pjesnikom XX. stoljeća. Filozofska stajališta izložio je u nizu predavanja (1928–29), što su objavljena kao Obnova vjerske misli u islamu (The Reconstruction of Religious Thought in Islam, 1930., drugo dopunjeno izdanje 1934). Bio je aktivist indijske Muslimanske lige: prvi je iznio ideju o potrebi posebne države za indijske muslimane pa se smatra duhovnim ocem današnjega Pakistana.
