internet (engl., od inter- + net[work]: mrežni sustav), svjetski sustav međusobno povezanih računalnih mreža. Zahvaljujući razvoju informacijske i komunikacijske tehnologije, postao je osnova suvremene elektroničke komunikacije, a postupno dobiva i značenje vodećega komunikacijskoga medija današnjice. Razmjena informacija među računalima različitih sustava i tehnoloških rješenja najvećim je dijelom omogućena normizacijom protoka podataka te zajedničkim sustavom adresiranja.
Svi oblici informacija (tekstovi, zvuk i slike) u računalima se, u digitaliziranom obliku pohranjuju u datotekama. Pretpostavka je za povezivanje računala, tj. razmjenu informacija među njima, uspostavljanje načina razmjene datoteka s točno definiranim pojedinostima njihova prijenosa, koje svi sudionici u komunikaciji moraju poštivati. Utvrđena pravila komuniciranja nazivaju se protokolima, a za uspostavljanje funkcionalnoga povezivanja potrebno je utvrditi skup protokola, tzv. protokolni slog. Međunarodna telekomunikacijska unija u ime Međunarodne organizacije za normizaciju ISO (International Standard Organization) propisala je protokolni slog kojim se uspostavlja sedmeroslojni referentni model povezivanja otvorenih sustava. Međutim, na internetu je prevladao protokolni slog s četirima razinama, koji je nastao i postupno se razvijao zajedno s razvojem te mreže. U najvišoj, primjenskoj razini utvrđena su pravila kojima se propisuje ostvarenje i uporaba pojedinih mrežnih usluga. Prvu nižu razinu čini prijenosni protokol TCP (Transmission Control Protocol), kojim se određuje način diobe datoteka na dijelove jednake veličine (prijenosne jedinke) te način dodjeljivanja rednoga broja i dodatnih nadzornih i zaštitnih podataka jedinki. Na sljedećoj razini protokolnoga sloga, koju čini mrežni protokol IP (Internet Protocol), prijenosne jedinke dobivaju zaglavlje, koje sadrži adrese izvorišnog i odredišnoga računala u obliku brojčanih kodova (IP adrese). Tako nadopunjene prijenosne jedinke postaju IP paketi, koji se preko prijenosnih putova mrežom šalju na odredište. Na odredišnoj će se strani obrnutim redoslijedom iz prispjelih paketa ukloniti zaglavlja te ih na osnovi njihovih rednih brojeva ujediniti u datoteku izvornog oblika. Ako se pritom otkriju oštećeni paketi, od izvorišta se traži njihovo ponovno slanje. Smatra se da četvrtu razinu protokolnoga sloga, koja nije posebice normirana, čine prijenosni putovi. Velika je prednost opisanoga protokola što omogućuje prijenos paketa uporabom različitih mrežnih tehnoloških rješenja.
Struktura globalne mreže računala nije čvrsto definirana, ali se u njoj može prepoznati nekoliko kontinentalnih okosnica, sastavljenih od IP usmjernika (engl. IP Routers) povezanih vrlo brzim komunikacijskim vezama. Okosnice su međusobno povezane međukontinentalnim vezama. Na okosnice se vežu nacionalne ili regionalne mreže, na koje su spojnim pristupima (engl. gateway) vezane lokalne mreže radnih računala (engl. host). Svako računalo priključeno na internet ima svoju jedinstvenu adresu, tj. broj kojim se opisuje kojoj lokalnoj, regionalnoj ili nac. mreži te kojoj kontinentalnoj okosnici pripada. Takvim se načinom adresiranja paketi koji zajedno čine jednu datoteku mogu djelotvorno usmjeravati kroz mrežu do odredišta, čak i različitim putovima i redoslijedima.
Pristup internetu može se ostvariti preko lokalne računalne mreže (npr. poduzeća ili ustanove) na koju je računalo spojeno, ili pak uspostavom veze s nekim od davatelja internetskih usluga, te ostvarivanjem modemskog pristupa telefonskom linijom (→ modem) ili, što je danas češće, širokopojasnog pristupa internetu. Time je svakomu računalu omogućen pristup internetu, čak i prijenosnim računalima u pokretu, putnim računalima u automobilu ili pokretnim (mobilnim) telefonom. Pojedine računalne mreže najčešće se povezuju optičkim kabelima ili satelitskom vezom. (→ mreža, računalna)
Pretečom interneta smatra se računalna mreža ARPANET (Advanced Research Projects Agency Network), koju je 1969. pokrenulo Ministarstvo obrane SAD-a radi umreživanja znanstv. i istraživačkih institucija vezanih uz razvoj vojne tehnologije. Pol. 1980-ih, pridruživanjem računalne mreže NSFnet (National Science Foundation Network), mreža ARPANET dobila je izrazito znanstveno obilježje, a početkom 1990-ih, povlačenjem vojne komponente te omogućivanjem priključivanja individualnih korisnika, poprimila je današnje obličje. God. 1992. osnovana je udruga Internet Society radi sustavna promicanja djelatnosti povezanih s unaprjeđivanjem rada interneta. Danas se o tehničkim pojedinostima i normativnim djelatnostima brine radno tijelo IETF (Internet Engineering Task Force) koje redovito objavljuje tehnička izvješća.
Širini kruga korisnika interneta pridonijele su mrežne usluge koje omogućuju prijenos datoteka (FTP, File Transfer Protocol), slanje i primanje poruka (elektronička pošta), diskusijske skupine (Newsgroups) te rad na udaljenome računalu (Remote Login). IP paketi uvijek se oblikuju na jednak način kao kod opisane usluge prijenosa datoteka, s tim da je sadržaj paketa primjeren pojedinoj usluzi. Mrežna usluga WWW (World Wide Web), uvedena 1992., danas je postala gotovo istoznačnicom za internet. Tom se uslugom korisnicima omogućuje pretraživanje mnogobrojnih dokumenata, tzv. stranica što ih na uvid nude pojedinci, udruge, poduzeća, organizacije i sl. Ti se dokumenti oblikuju s pomoću jezika HTML (Hyper Text Markup Language), a korisnici ih pregledavaju uz pomoć programa preglednika (→ hipertekst). Ta je primjena interneta ubrzo postala novi medij koji omogućava prijenos sadržaja različita oblika. Zahvaljujući WWW-u, uporaba interneta stekla je široku popularnost i postala pokretačem daljnjega razvoja informacijske i komunikacijske tehnologije. Internet je danas okosnica svj. informacijske infrastrukture. Dalekosežne su posljedice njegove primjene u svim granama ljudskoga djelovanja. Tako je internet u ekonomiji omogućio elektroničko bankarstvo i poslovanje, oglašivanje i katalošku prodaju, u kulturi i obrazovanju pristup obrazovnim sadržajima, virtualnim knjižnicama i muzejima, u znanosti pristup bazama podataka i trenutačnu razmjenu najnovijih spoznaja, u medicini dijagnostiku bolesti te vođenje zahvata na daljinu. Najnovije primjene interneta, za digitalnu distribuciju radijskih i televizijskih programa, glazbe, filma, knjiga, računalnih igara i sl., za govornu komunikaciju i uspostavu videokonferencija, dokaz su današnjih tendencija ujedinjavanja do nedavna različitih platformi za distribuciju i razmjenu informacija. Zajedno s blagodatima što ih internet donosi suvremenomu društvu, pojavljuju se i problemi u svezi sa zaštitom autorskih prava, distribucijom nepoćudnih sadržaja i sl.
U Hrvatskoj je početkom 2012. bilo 2,7 mil. korisnika interneta, te 1,2 mil. priključaka širokopojasnog pristupa internetu.
