institucija (lat. institutio: uredba; naputak, načelo, postupak, običaj).
1. Ustanova kao pravna osoba namijenjena trajnom obavljanju neprofitnih djelatnosti (npr. zdravstvo, socijalna skrb, kultura, prosvjeta, znanost).
2. U sociologiji, sustav normi koji određuje načine rješavanja ključnih problema s kojima se susreću članovi društva i koji jamči da će se temeljne društvene aktivnosti odvijati na kontinuiran, standardiziran i predvidiv način. Zato su institucije relativno stabilni i trajni primjeri društvenog ponašanja koji su regulirani odgovarajućim sustavima vjerovanja i vrijednosti i kojima se zadovoljavaju temeljne potrebe društva i njegovih članova.
Sociologija i antropologija drže da institucije proizlaze iz same naravi društva kao sustava normativno uređenih međuljudskih odnosa. Kao takve, one sadrže evolucijske univerzalije ljudskoga društva po kojima se društveni život ljudske vrste razlikuje od svih ostalih, instinktivno utemeljenih, oblika društvenosti životinjskih vrsta. Pet je osnovnih institucija ili institucionalnih sfera u društvu. Institucija obitelji, porodice ili srodstva uređuje i kontrolira reproduktivne i biološke odnose među članovima društva te osigurava primarnu socijalizaciju mladih naraštaja. Institucije za izobrazbu posvećene su sekundarnoj socijalizaciji djece i prenošenju kulturnoga naslijeđa društva s jednoga naraštaja na drugi. Ekonomske institucije reguliraju proizvodnju, distribuciju i potrošnju dobara i usluga u društvu. Političke su institucije posvećene očuvanju društvenog poretka, artikuliranju ciljeva društva i mobilizaciji sredstava potrebnih za njihovo ostvarivanje. Kulturne institucije posvećene su stvaranju, održavanju i raspodjeli kulturnih (vjerskih, znanstvenih, umjetničkih) dobara u društvu.
Tri su osnovne značajke svih institucija. One postoje objektivno i kao takve izvanjske su pojedincu i odvojene od njegovih misli, osjećaja i težnji. Institucije imaju moć prisile nad pojedincima, odnosno budući da im kao objektivna stvarnost prethode, nameću im određena pravila ponašanja koja, ako se krše, povlače za sobom niz negativnih sankcija i kazni. Institucije svoju moć ne zasnivaju samo na prisili, već se njihov dugoročni opstanak temelji na povjerenju članova društva u valjanost njihovih normi i opravdanost sankcija kojima pribjegavaju. Institucije dakle, posjeduju legitimnost, kojom nastupaju kao moralni autoritet, zbog kojega se pojedinci redovito dobrovoljno podvrgavaju njihovim pravilima i zahtjevima.
3. Institucije (Institutiones), u rimsko doba naziv za uvodni udžbenik neke discipline. Na području prava najpoznatije su Gajeve (oko 160) i Justinijanove Institucije (533).
