ideologija (francuski idéologie, od ideo- + -logija), izvorno, nauk o idejama; u marksizmu, iskrivljena i lažna svijest koja izražava interes vladajuće klase ili političke skupine; u suvremenome funkcionalizmu, sustav ideja i vjerovanja koje pružaju orijentaciju za razumijevanje stvarnosti i društveno djelovanje. Ideologija ima više funkcija: pridonosi razvijanju osobnog osjećaja identiteta, osigurava perspektivu i orijentaciju, motivira na djelovanje, olakšava odvijanje procesa odlučivanja te omogućuje jedinstvo neke skupine ili cijele zajednice. – Pojam ideologije javlja se prvi put potkraj XVIII. st., ali se u pretpovijest toga pojma mora ubrojiti nauk o idolima F. Bacona i spoznajna teorija J. Lockea. Pripadnici jedne skupine francuskih filozofa i učenjaka (P. Cabanis, Constantin François de Chasseboeuf de Volney, Marie-Joseph Chénier, Dominique Joseph Garat, P. P. Royer-Collard i dr.), kojoj je na čelu bio A. L. C. Destutt de Tracy (koji je skovao i sam termin), nazvali su svoju filozofiju ideologijom, a sebe same ideolozima. Ideologija ima kod njih značenje znanosti o idejama, tj. o osjetima (senzacijama), koji svojim odnosima i spajanjima – preko mozga kao organskoga središta – daju osnovu i građu sveukupnoj ljudskoj spoznaji. Ti su filozofi na fiziološko-psihološkoj osnovi kritizirali metafiziku i radikalno senzualistički interpretirali sve duhovne znanosti i praktične discipline (etiku, politiku, odgoj itd.). – Novo značenje dobio je termin ideologije onda kada je Napoleon predstavnike filozofije – ideologije, koji su se kritički odnosili prema njegovim cezarističkim i osvajačkim pothvatima, u ironičnome, negativnome smislu nazvao »ideolozima«, tj. onima kojih teorija i filozofija nema veze s pravom političkom stvarnošću. – K. Marx rabio je pojam ideologije u dva značenja. Prvo, on je ideologiju koristio u širokome značenju, kao sinonim za duhovnu proizvodnju. Ideologija je nadgradnja, koja obuhvaća sva područja duhovne djelatnosti – moral, religiju, znanost i dr. U drugome, i kod Marxa mnogo češće upotrebljavanome značenju, ideologija je izvrnuta, lažna i kriva svijest i spoznaja, što proizlazi iz njezine posebne klasne uvjetovanosti i određenosti. – K. Mannheim razlikovao je ideologiju kao »lažno« i »pogrješno« mišljenje (partikularni pojam ideologije) od ideologije kao društveno uvjetovanoga mišljenja (totalni pojam ideologije). Taj je drugi pojam vrijednosno-neutralni pojam ideologije, u kojem se sustavi ideja svih društvenih skupina pokazuju društveno uvjetovanima, što omogućuje ispitivanje funkcionalnog odnosa ideja i društvenih uvjeta. – U suvremenoj sociološkoj teoriji ideologija se shvaća kao racionalna tvorba, naravna sastavnica društvenog života i posljedica ljudske racionalnosti (R. Boudon), »obitelj ideja« (John Plamenatz), konceptualna zajednica koja obuhvaća pojmove s jasnim i neosporivim značenjima (Michael Freeden), kao simbolički sustav (C. Geertz) ili sustav reprezentacije, predočivanja (L. Althusser), koji daje jasno uobličene, vrijednosno nabijene i usmjeravajuće interpretacije svijeta, u kojima je, za razliku od znanosti, praktična društvena uloga važnija od spoznajnoteorijske uloge.
