Huxley [hʌ'ksli], Aldous Leonard, engleski književnik (Godalming, 26. VII. 1894 – Hollywood, 22. XI. 1963). Odvjetak glasovite obitelji. Huxley je bio esejist, suradnik lista Athenaeum, kazališni, likovni i glazbeni kritičar; zbog slaba vida niz godina bio u opasnosti da potpuno oslijepi. Često i dugo boravio u Italiji; kozmopolit, svjetski putnik, godine 1926. putovao oko svijeta. Bio je djelatan u pacifističkome pokretu (Peace Pledge Movement, 1935). Od 1937. boravio u Americi. Potkraj života uživao halucinogene droge i opisivao njihov učinak. – Javio se misaonom lirikom s jakim pesimističkim tonovima. Uslijedile su novele, drame, romani i eseji, koji stilom i demonstriranjem enciklopedijskoga znanja iz mnogih struka postaju bitnom odlikom njegova sveukupnog opusa. Pod utjecajem D. H. Lawrencea prihvatio je »evanđelje vjere u život«, koje progovara i iz njegova najglasovitijega djela, romana Kontrapunkt života (Point Counter Point, 1928), istaknutoga po glazbeno zamišljenoj strukturi te dubini i raznolikosti karakterizacije. U drugom je razdoblju njegova stvaranja uz kritičku i satiričku oštricu sve prisutnije mistično ozračje. Na njegov preokret kritika je oštro reagirala: prije previše intelektualan, pisac je postao previše antiintelektualan; razočaran u svojoj osobnoj romantici, potražio je utočište u misticizmu. U drugoj polovici XX. st., koje ga vidi kao izvrsnoga društvenog satiričara, osobito se cijeni njegova negativna utopija, roman o budućnosti Vrli novi svijet (Brave New World, 1932). Ostala značajnija djela: Kromsko žutilo (Crome Yellow, 1921), Metež smrtnoga života (Mortal Coils, 1922), Giocondin posmijeh (The Gioconda Smile, 1948), Jalovi listovi (Those Barren Leaves, 1925), Glazba noću (Music at Night, 1931), Slijepi u Gazi (Eyeless in Gaza, 1936), Nakon mnogih ljeta (After Many a Summer, 1939), Vrijeme mora jednom stati (Time Must Have a Stop, 1945), Vrata percepcije (The Doors of Perception, 1954), Otok (Island, 1962).
