Hooft, Gerardus ’t

Hooft [ho:ft], Gerardus ’t, nizozemski fizičar (Den Helder, 5. VII. 1946). Doktorirao (1972) na Sveučilištu u Utrechtu gdje je bio profesor. Gostovao je kao predavač na više znanstvenih konferencija Adriatic meeting on particle physics, koje organiziraju zagrebački fizičari čestica. Kako se 1960-ih pojavila nada da će se objašnjenje temeljnoga slabog međudjelovanja naći putem objedinjenja s elektromagnetizmom, na sličan način na koji je James Clerk Maxwell objedinio električne i magnetske pojave, on je u radu objavljenom 1971. pokazao renormalizabilnost (uklonjivost beskonačnosti) elektroslabe teorije i time ju svrstao u red teorija koje omogućuju proračune velike preciznosti. Ti su proračuni olakšali nalaženje t-kvarka 1994. na tevatronu kraj Chicaga. Za rad koji je rasvijetlio kvantnu strukturu elektroslabih međudjelovanja u fizici podijelio je Nobelovu nagradu za fiziku 1999. sa svojim bivšim učiteljem Martinusom Veltmanom. Član je Kraljevske nizozemske akademije umjetnosti i znanosti od 1982., Nacionalne akademije znanosti SAD-a od 1984., Američke akademije umjetnosti i znanosti od 1986. i dr.