Herriot [εʀjọ'], Édouard, francuski političar i pisac (Troyes, 5. VII. 1872 – Saint-Genis-Laval, departman Rhône, 26. III. 1957). Član Radikalnosocijalističke stranke, njezin predsjednik 1919–57. Senator 1912–19., zastupnik u parlamentu 1919–57 (s prekidom za njemačke okupacije 1940–45). Ministar različitih resora; predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova 1924–25., 1926. i 1932; predsjednik Narodne skupštine 1936–40. Kao protivnik Pétainove politike interniran u Francuskoj 1942–44., a zatim deportiran u Njemačku. Ponovno predsjednik skupštine 1947–54., a zatim počasni predsjednik do kraja života. Između dvaju ratova istaknuta ličnost francuskoga političkog života; zauzimao se za evakuaciju Ruhrske oblasti, 1924. uspostavio diplomatske odnose sa SSSR-om, a 1932. potpisao francusko-sovjetski pakt o nenapadanju. Nakon II. svjetskog rata istupao protiv ponovne militarizacije Njemačke i sheme o Europskoj obrambenoj zajednici. Od 1947. bio je član Francuske akademije. Istaknuo se i kao pisac. Djela: Madame Récamier i njezini prijatelji (Madame Récamier et ses amis, 1904), Nova Rusija (La Russie nouvelle, 1925), Beethovenov život (La Vie de Beethoven, 1929), Nekoć (Jadis, 1948–52; memoari).
