Hermann von Reichenau [hε'rman fɔn rại'ənau] (lat. Hermannus Contractus), njemački kroničar, matematičar i pjesnik (Saulgau, 18. III. 1013 – Reichenau, 24. IX. 1054). Sin grofa Wolfrada II. von Althausena. Bio je rođen kao bogalj pa su ga roditelji 1020. uputili na školovanje u benediktinski samostan Reichenau, gdje je studirao teologiju, matematiku, astronomiju, glazbu, latinski, grčki i arapski jezik i 1043. se zaredio. Napisao je Ljetopis od osnutka grada do godine 1054 (Chronicon ab urbe condita ad annum 1054), koji je vrlo značajan izvor za njemačku povijest u doba careva Konrada II. i Henrika III; ljetopis je nastavio pisati njegov učenik Berthold (do 1066). Pisao je pjesme svjetovne i crkvene tematike, životopise svetaca te rasprave iz matematike, glazbe i astronomije. Od njega potječe i antifona Roditeljica Spasiteljeva (Alma redemptoris mater). U svojim je traktatima pokušao usavršiti tadašnje notus-pismo. Djela: Osam glavnih poroka (De octo vitiis principalibus), Povijest sv. Afre (Historia de sancta Afra), O uporabi astrolaba (De utilitatibus Astrolabii) i O mjerenju astrolabom (De mensura Astrolabii). Njegovi su radovi objavljeni u Sabranim djelima (Opera omnia, 1882).
