STRUKE:

Herceg Novi

ilustracija
HERCEG NOVI
ilustracija1ilustracija2

Herceg Novi, grad, općinsko središte i luka na sjevernoj obali Hercegnovskoga (Toplanskoga) zaljeva u Boki kotorskoj, Crna Gora; 11 059 st. (2011). Leži podno Orjena, na padinama Dobroštice (1570 m), uz Jadransku magistralu. Sačuvan je stari dio s ostatcima srednjovjekovnih tvrđava (Španjola, Kanli kula) i gradskih zidina, s tornjem sa satom (XVII. st.) i baroknim crkvama iz XVII. st. Kazalište; zavičajni muzej, gradski arhiv. Noviji dio četvrt je vila okruženih parkovima i bujnom suptropskom vegetacijom (mimoza, palme). Herceg Novi poznato je kupališno mjesto i klimatsko lječilište. – Grad je 1382. osnovao kralj Tvrtko I. da bi mu poslužio kao luka i trgovačko središte. Prvotno se taj grad nazivao Sveti Stefan, ali se to ime nije održalo. Umjesto njega prevladali su nazivi Novi, Castelnuovo, odn. Castrum novum. U doba Stjepana Vukčića Kosače grad se po njem nazivao »hercegov novi grad« (otuda današnje ime). Herceg Novi postao je poznat kao glavno skladište soli, a poslije po proizvodnji čohe. Godine 1483. zaposjeli su ga i potom dobro utvrdili Osmanlije, a 1538. zauzeli su ga Mlečani. Od 1539. ponovno je bio pod osmanskom vlašću, a 1687. opet je došao u mletački posjed pa se od tada u gradu razvijalo pomorstvo (1787. spominje se 40 pomoraca). Propašću Mletačke Republike 1797. dospio je pod austrijsku vlast (do 1805), potom su ga 1806–07. najprije držali Rusi, zatim Francuzi 1813., a nakon njih bio je do 1918. pod austrijskom vlašću. Nakon 1918. pripao je s Bokom kotorskom Dalmaciji, od 1929. bio je u sastavu Zetske banovine, a nakon II. svjetskoga rata pripao je Crnoj Gori. Teško stradao za potresa 1979.

Herceg Novi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25103>.