Havel [a'vel], Václav, češki političar i književnik (Prag, 5. X. 1936 – Vlčice-Hrádeček, 18. XII. 2011). Potječe iz obitelji arhitekata, poduzetnika i umjetnika, pa ga je nakon 1948. komunistički režim proganjao zbog »buržujskoga podrijetla«. Nakon sovjetske oružane intervencije 1968., postao je čelni čovjek disidentskoga pokreta, jedan od inicijatora Povelje 77. Uređivao samizdate zabranjenih pisaca (Edice Expedice, od 1975). Nakon zatvorskih kazni zbog »neprijateljskoga djelovanja«, na čelu oporbenog pokreta Građanski forum vodio je 1989. rušenje režima Gustava Husáka (»baršunasta revolucija«). U prosincu iste godine bio je izabran za predsjednika Čehoslovačke, a 1993. za predsjednika Češke Republike što je ostao do 2003 (reizabran 1998) istaknuvši se inzistiranjem na suočavanju s nasljeđem komunističkog režima (izazivajući i prijepore nekim potezima poput široke amnestije) te zagovaranjem ulaska Češke u NATO. – U književnosti se javio kao kazališni kritičar (1955), a prvi je autorski uspjeh postigao scenskom groteskom Vrtna svečanost (Zahradní slavnost, 1963). Središnja tema Havelova dramskoga stvaralaštva odnos je čovjek–sistem–ljudski identitet. Dramama Službena obavijest (Vyrozumnění, 1965), Otežana mogućnost koncentracije (Ztížená možnost soustředění, 1968), Urotnici (Spiklenci, 1974), Prosjačka opera (Žebrácká opera, 1975), Audijencija (Audience, 1976), Otvaranje izložbe (Vernisáž, 1976), Protest (1979), Gorski hotel (Horský hotel, 1981), Pogrješka (Chyba, 1983), Largo desolato (1989), Asanacija (Asanace, 1989) i Kušnja (Pokoušení, 1990) stekao je svjetski ugled. Pisao je i poeziju te eseje, kadikad u formi korespondencije (Pismo Gustavu Husáku – Dopis Gustávu Husákovi, 1975; Moć nemoćnih – Moc bezmocńych, 1978; Pisma Olgi – Dopisy Olze, 1990., serija pisama upućenih supruzi iz zatvora 1979–83); sabrana djela u 8 svezaka objavljena su mu 1999–2006.
