Hamza, Hakimzade Nijazi

Hamza [hamza'], Hakimzade Nijazi [~zi'], uzbečki pjesnik i dramatičar (Kokand, 22. II. 1889Šahimardan, 18. III. 1929). Prosvjetiteljski djelovao u uzbečkoj kulturi; izrazito sovjetski usmjeren; ubijen. Napisao više popularnih pjesama, npr. zbirku gazela na uzbečkome Divan (1905–14), zbirku Mirisna ruža (Atir gul, 1919) i drugo. U duhu socijalističkoga realizma zagovarao opći napredak, prava žena, seljaka i drugo, npr. u romanu Nova sreća (Jangi saodat, 1915). Autor je prve uzbečke drame Beg i seljak (Boi ila hizmatči, 1918), o borbi seljaka protiv feudalaca.

Hamza, Hakimzade Nijazi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24292>.