Haile Selassie I. (udomaćeno [ha'jle sela'sie]) (pravo ime Tafari Makonnen), etiopski car (Edjersso, Harar, 23. VII. 1892 – Addis Abeba, 27. VIII. 1975). Sa šesnaest godina bio je guverner jedne od najbogatijih etiopskih pokrajina, a s dvadeset i četiri (1916) izabran je za regenta uz caricu Zauditu, kćer cara Menelika. Za četrnaest godina svojega regentstva poboljšao je zdravstvo i prosvjetu te uveo Etiopiju u Ligu naroda. Nakon državnog udara 1928. proglašen je za negusa (cara), ali tek nakon smrti carice Zauditu u studenome 1930. stupio je na prijestolje kao car Haile Selassie I. Nastojao je modernizirati i centralizirati vlast, što je prekinuto napadom Italije na Etiopiju (1935), kada je, nakon poraza etiopskih snaga, morao otići u egzil u Veliku Britaniju. Vratio se u svibnju 1941., kada su britanske snage izbacile Talijane iz Etiopije, a 1942. objavio je rat Njemačkoj, Italiji i Japanu. Nakon rata vratio se stvaranju moderne države: objavio je zakon o ukidanju ropstva te djelovao na prosvjetnom i gospodarskom poboljšanju. Istodobno, bio je pokrovitelj i pomagač novim afričkim nacijama te je nastojao ojačati jedinstvo Afrike. Jedan je od tvoraca Organizacije afričkog jedinstva 1963. Prema odluci UN-a (1950) postao je (1952) i vladarom autonomne federalne jedinice Eritreje, koja je 1962. pripojena Etiopiji. Njegov je ugled u državi potom postupno slabio, pa je u kolovozu 1974. vojnim pučem zbačen s vlasti i stavljen u kućni pritvor. Optužen je za osobno bogaćenje, za autokraciju, despotizam i održavanje feudalne strukture države, ali mu je dopušten povratak u carsku palaču, gdje je i umro.
