Haeckel [hε'kəl], Ernst, njemački zoolog i filozof-prirodoslovac (Potsdam, 16. II. 1834 – Jena, 9. VIII. 1919). Profesor zoologije na sveučilištu u Jeni. Osnivač ekologije (stvorio je i uveo u optjecaj taj naziv i pojam) i istaknuti Darwinov sljedbenik. Ekologiju je 1886. definirao kao ekonomiju prirode, istraživanje cjelovitih odnosa organizama prema organskoj i anorganskoj okolini i kao naučavanje o složenim međuodnosima koji su uvjet borbe za opstanak. Napisao niz izvornih monografija o morskim beskralježnjacima: zrakašima, cjevnjacima, spužvama, meduzama i mješincima. Postavio je teoriju gastreje; formulirao biogenetski zakon (1866). U primjeni teorije o razvoju vrsta pošao je dalje od Darwina te zacrtao prve genealogije životinjskoga carstva i postavio teoriju o nastanku života iz nežive tvari. Popularizator evolucijske teorije. Glavna djela: Opća morfologija organizama (Generelle Morphologie der Organismen, 1866), Antropogenija, ili povijest razvoja čovjeka (Antropogenie, oder Entwicklungsgeschichte des Menschen, 1874), Sistematska filogenija (Systematische Phylogenie, I–III, 1894–96).
