Grieg [gri:g], Edvard (Hagerup), norveški skladatelj (Bergen, 15. VI. 1843 – Bergen, 4. IX. 1907). Prvu poduku u sviranju glasovira dobio je od majke, a od 15. god. na Konzervatoriju u Leipzigu učio je i teoretske predmete i kompoziciju (Carl Reinecke). Od 1862. bio je u Bergenu i s uspjehom nastupao sam ili pak u komornim sastavima izvodeći prva vlastita djela te skladbe R. Schumanna, L. van Beethovena i dr. Iako je odrastao na danskoj tradiciji, zahvaljujući prijateljstvu s Oleom Bullom i Rikardom Nordraakom 1864. upoznao je norveški folklor i oduševio se njime, što se odrazilo u njegovim skladbama od op. 6 (Humoresker za glasovir) dalje. Nakon uspjela koncerta s njegovim skladbama u listopadu 1866. u Kristijaniji (Oslo), imenovan je dirigentom u tamošnjem Harmoniske Selskab. U skladateljskim naporima podržavali su ga znameniti suvremeni skladatelji – F. Liszt, N. Gade i dr. Tijekom 1890-ih dobio je niz počasti (počasni doktorat u Cambridgeu i Oxfordu, članstvo u Francuskom institutu) i susreo se sa znamenitim suvremenicima (P. I. Čajkovski, J. Brahms, M. Reger). Do posljednjeg trenutka redovito je koncertirao u Njemačkoj, Italiji, Danskoj itd. Istaknuti je predstavnik skandinavskoga kruga nacionalno usmjerenih romantičara. Pod utjecajem norveškoga folklora aranžirao je mnoge pučke pjesme za zbor (npr. Album za muški zbor, op. 30), za glasovir (npr. zbirke u op. 17, 66 i 72) ili za orkestar (npr. Simfonijski plesovi, op. 64). Među glasovirskim djelima ističu se Balade u g-molu, op. 24 (1875–76) – niz varijacija na narodni napjev te klavirski koncert u a-molu. Komorne skladbe obuhvaćaju sonate za violinu (3), za violončelo (1) te dva gudačka kvarteta (2. nedovršeni) u kojima dominiraju kromatska akordika i dugo izdržavani blokovi zvuka. Skladao je mnogobrojne popijevke, a među scenskim djelima najpoznatija mu je glazba za Ibsenovu dramu Peer Gynt (1874–75) prema kojoj je sastavio 2 koncertantne suite.
