Göring [gø:'riŋ], Hermann, njemački političar (Rosenheim, 12. I. 1893 – Nürnberg, 15. X. 1946). Avijatičar u I. svjetskom ratu. Pristupio Hitlerovu pokretu 1922; istaknuo se kao organizator terorističkih udarnih odreda SA (Sturmabteilung). Nakon teškog ranjavanja u puču 1923. i zapovijedi da ga se uhiti, pobjegao je u Austriju. Vratio se u Njemačku 1927. Godine 1932–45. predsjednik Reichstaga. Nakon dolaska Hitlera na vlast (1933), ministar predsjednik i ministar unutarnjih poslova (1933–34) te ministar Reicha za zrakoplovstvo. Vjerojatno organizator paleža Reichstaga (27. II. 1933). Organizator Gestapoa i prvih koncentracijskih logora. Proveo (1934) krvavo čišćenje u stranci protiv E. Röhma. Postao »drugi čovjek« u vlasti i tajno proglašen Hitlerovim nasljednikom u slučaju smrti. Godine 1935. imenovan vrhovnim zapovjednikom njemačkih zračnih snaga (Luftwaffe). Kao voditelj četverogodišnjega plana (1936), koji je trebao prirediti Njemačku za rat, došao na čelo njemačke privrede i osnovao (1937) golem monopolistički koncern (»Hermann Göring Werke«). Nakon izbijanja II. svjetskog rata postao predsjednik ministarskoga ratnog vijeća. Godine 1940. imenovan maršalom Reicha. Jedan od pokretača terora protiv Židova i njihova istrjebljenja (Endlösung), koje je 1941. povjerio R. Heydrichu. Položaj mu slabi nakon poraza kod Staljingrada, a 23. IV. 1945. Hitler ga je lišio svake službe, budući da je Göring predložio pregovore sa zapadnim Saveznicima. Na procesu protiv njemačkih ratnih zločinaca Međunarodni vojni sud u Nürnbergu osudio ga je (1. X. 1946) na smrt vješanjem; uoči izvršenja presude Göring je u svojoj ćeliji počinio samoubojstvo trovanjem.
