Goll [gɔl], Yvan (pravo ime Isaac Lang), njemačko-francuski književnik (Saint-Dié, 29. III. 1891 – Pariz, 27. II. 1950). Doktor prava. Pohađao njemačku gimnaziju u Metzu, studirao u Strasbourgu, živio u Zürichu, Ženevi, Parizu. Od 1939. do 1947. u emigraciji u New Yorku, dobio američko državljanstvo. Pisao na njemačkom, francuskom i engleskom. Sudjelovao u ekspresionističkom pokretu, drugovao s dadaistima. Prorok nadrealizma, mjesec dana prije A. Bretona objavio reviju Le Surréalisme (1924). Stil nalazi u svojevrsnoj sintezi nadrealizma, groteske i apsurda (po čemu je jedan od preteča kazališta apsurda). Izraz mu se odlikuje kompliciranom metaforikom, primjenom modernih tehnika (kolaž, montaža, filmski slijed) i oštrom kritikom suvremenoga društva. Djela: Panamski kanal (Der Panamakanal, 1914., potpisan pseudonimom Iwan Lassang), Filmovi (Films, 1914., potpisan pseudonimom Tristan Torsi), Međunarodne elegije (Élégies internationales, 1915., otada se potpisuje kao Yvan Goll), Metuzalem ili vječiti građanin (Methusalem oder der ewige Bürger, 1923), Agnus dei (1929), Sodoma i Berlin (Sodome et Berlin, 1929), Ivan Bez Zemlje (Jean sans Terre, 1936–39), Ljubavne pjesme (Love Poems, 1947), Bilje sna (L’Herbe du songe, 1951).
