Ghiberti [gibε'rti], Lorenzo, talijanski kipar, zlatar, slikar, graditelj i pisac (Firenca, 1378 – Firenca, 1. XII. 1455). Jedan od prvih univerzalnih talijanskih renesansnih umjetnika. U natjecanju sa šestoricom kipara za sjeverna vratnice firentinske krstionice 1401. pobijedio je reljefom Žrtva Abrahamova, a 1403–24. izradio je 28 brončanih reljefa, na kojima su prikazani događaji iz života Kristova, evanđelisti i crkveni oci. Reljefi su uokvireni gotičkim četverolistovima. Realistička modelacija likova u pokretu obilježuje raskid sa srednjovjekovnim ikonografskim shemama i afirmaciju novoga, renesansnog shvaćanja. Od 1426. do 1452. radio na svojem remek-djelu, na istočnim vratnicama krstionice, gdje je u 10 velikih reljefa prikazao teme iz Staroga zavjeta (poslije nazvana Vrata raja). Reljefi su uokvireni dekorativnim vijencima, u koje su upletene glave proroka i likovi životinja. Skladnim rasporedom trodimenzionalnih figura, koje postavlja ispred krajolika ili arhitektonskih prostora, Ghiberti slikarskom mekoćom ostvaruje privid čudesne dubine. Za niše na pročelju crkve Or San Michele izradio je velike kipove sv. Ivana Krstitelja (1413), sv. Mateja (1415–22). i sv. Stjepana, (1427–29). Dva njegova brončana reljefa (Sv. Ivan Krstitelj pred Herodom, Krštenje Isusovo, 1416–27) nalaze se na krstionici u crkvi S. Giovanni u Sieni. Od 1404. do 1433. sudjelovao je zajedno s F. Brunelleschijem u gradnji firentinske katedrale. God. 1404–50. radio na kartonima za vitraje (Uzašašće na srednjoj rozeti katedrale, 1412; Raspeće za rozetu na pročelju crkve Sta Croce, 1450). Od 1447. radio na svojem poznatom djelu Komentari (I Commentarii) u tri dijela, historiografsko-teorijskom traktatu o arhitekturi, slikarstvu, kiparstvu, optici i znanosti o proporcijama, koje je ujedno i najraniji autobiografski zapis jednog umjetnika.
