Ghazali ili Gazali [gaza:'li], al- (Abū Ḥamīd Muḥammad ibn Muḥammad al-Tūsi al-Gazāli ili al-Gazzalī), arapski filozof, teolog, pravnik, mistik i vjerski reformator (Tus kraj današnjega Mešheda, Horasan, Iran, 1058 – Tus, 18. XII. 1111). Školovao se u Perziji, potom u Bagdadu, gdje je bio profesor i rektor. Kao putnik hodočasnik oko 10 god. putovao Palestinom i Arabijom, a potom se povukao u Tus, gdje je živio kao sufi. Bavio se islamskim pravom, teologijom, filozofijom i mistikom. Uklopio je aristotelovsku logiku u islamsku teologiju i pomirio sufizam s islamskim pravovjerjem. U djelu Oživljavanje vjerskih znanosti (Iḥyā’ ‘ulūm al-dīn) nastojao je pomiriti razum i vjeru, šerijatski propis i mistično iskustvo. Nesuvislost filozofije (Tahāfut al-falāsifa, 1095) kritika je Farabijeva i Avicenina filozofskog nauka i ukazivanje na granice filozofskoga mišljenja. Svoj mistični nauk izložio je u djelu Dragocjeni biseri (Al-Ğawāhir al-Gawālī).
