Gaddafi, Moamar al- (Mu‘ammar al-Qaḏḏāfī [qaδ:a:'fi:]), libijski pukovnik i političar (kraj Sirte, IX. 1942 – Sirta, 20. X. 2011). Sljedbenik naserizma, a od 1964. organizator pokreta Slobodnih časnika. Bio je glavna ličnost vojnog udara od 31. VIII. 1969., kojim je srušen kralj Idris i monarhijski poredak. Otada se nalazio na položaju predsjednika Vijeća revolucionarnog zapovjedništva, zapovjednika vojske, ministra obrane i poglavara države, a 1970–72. i na položaju predsjednika vlade. Proveo je nacionalizaciju inozemnih naftnih kompanija 1973. te zabranio alkohol i kockanje. U travnju 1974. oslobođen je svih upravnih dužnosti, a zadržao je političke. Kao »otac libijske revolucije« posvetio se oblikovanju ideologije u kojoj je povezao tradiciju islama sa socijalističkim naukom, koju je izložio u Zelenoj knjizi (al-Kitāb al-aḥḍar, I–II, 1976–80). Nakon reorganizacije državnih organa (ožujak 1977), Gaddafi je izabran za tajnika Svenarodnoga kongresa, kojemu je na čelu bilo glavno tajništvo umjesto prijašnje vlade. Bio je vođa tzv. arapske fronte odbijanja protiv Izraela, a podupirao je i organizirao niz neuspješnih vojnih pučeva u Egiptu i Sudanu. Vojno je intervenirao u Čadu. Zbog potpore različitim radikalnim i terorističkim skupinama njegova je vlada došla u sukob sa SAD-om, pa su u travnju 1986. američki vojni zrakoplovi bombardirali nekoliko mjesta u Libiji (ubijeno je i ranjeno nekoliko članova njegove obitelji). Od 1988. našao se pod sankcijama UN-a zbog sumnji u umiješanost libijskog režima u rušenje američkoga putničkog zrakoplova iznad škotskog Lockerbieja. Sankcije su ukinute potkraj 1990-ih i početkom 2000-ih nakon što je, među ostalim, Gaddafi zaustavio proizvodnju nuklearnoga i kemijskog oružja. Nakon proturežimskih demonstracija građana, koje je nastojao suzbiti silom, i zračne intervencije NATO-a srušen je s vlasti 2011. Ubili su ga pripadnici pobunjeničkih snaga.