Filipović, Ivan, hrvatski učitelj i književnik (Velika Kopanica, 24. VI. 1823 – Zagreb, 28. X. 1895). Viši pedagoški tečaj završio 1842. u Srijemskoj Mitrovici. Učitelj u Vinkovcima, Novoj Gradiški, Požegi i Zagrebu. Ilirac, borac za nacionalnu slobodu, pokretač i osnivač učiteljskih udruga i ustanova. Urednik časopisa, listova i knjiga za učitelje, djecu i mladež, pisac početnica i čitanki. Zbog domoljubne pjesme Domorodna utjeha, objavljene u Nevenu 1852., zajedno s M. Bogovićem osuđen na 6 mjeseci zatvora. Jedan od osnivača Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (1871), Saveza hrvatskih učiteljskih društava (1886), Općih hrvatskih učiteljskih skupština (1871., 1874., 1878), Hrvatskoga učiteljskog doma (1889), Učiteljskoga konvikta (1899) i dr. God. 1895. pokrenuo Pedagogijsku enciklopediju. Državna nagrada Republike Hrvatske za osobite zasluge u odgoju, školstvu i pedagogiji nosi njegovo ime. Glavna djela: Početnica (1853), Slovnička čitanka (1853), Novi rječnik hrvatskoga i njemačkoga jezika (I–II, 1869–75), Bečke pedagogijske slike (1870), Kratka stilistika za građanske i više djevojačke škole (1876) i dr.
