Fallmerayer [fa'lməraiəɹ], Jakob Philipp, njemački povjesničar, publicist i bizantolog (Tschötsch, 10. XII. 1790 – München, 25–26. IV. 1861). Studirao teologiju i filozofiju u Salzburgu i pravo u Landshutu, a 1818–31. predavao u gimnazijama u Augsburgu i Landshutu. Godine 1831–34., 1840–42. i 1847–48. putovao je po Bliskom istoku i Grčkoj. Od 1848. bio je profesor povijesti na Münchenskom sveučilištu, ali je 1849. morao dati ostavku zbog članstva u Nacionalnome kongresu i napustiti München, u koji se, nakon amnestije, vratio 1850. Držao je da su današnji Grci slavensko-albanskoga podrijetla. Glavna djela: Povijest poluotoka Peloponeza za srednjega vijeka (Geschichte der Halbinsel Morea während des Mittelalters, I–II, 1830–36) i Fragmenti s Orijenta (Fragmente aus dem Orient, I–II, 1845). Posmrtno su mu objavljena Sabrana djela (Gesammelte Werke, I–III, 1861) i Bizant i zapadni svijet (Byzanz und das Abendland, 1943).
