elektrofiltracija

ilustracija
ELEKTROFILTRACIJA, horizontalni presjek plosnatog elektrofiltra: 1. ulaz plinova, 2. izlaz plinova, 3. viseće plosnate pozitivne elektrode, 4. izolirano zavješene oštrobridne negativne elektrode
ilustracija1ilustracija2

elektrofiltracija (elektro- + filtracija), operacija procesne tehnike kojom se djelovanjem elektrostatičkih sila uklanjaju čvrste čestice (prašina, lebdeći pepeo) ili kapljice iz struje zraka i drugih plinova. Najviše se primjenjuje u željezarama, tvornicama cementa i toplanama, a omogućuje uklanjanje čestica veličine 0,1 do 10 μm s učinkovitošću od 95 do 99%, pa i većom. Provodi se s pomoću elektrofiltra (elektroprecipitatora), koji je 1923. razvio američki fizikalni kemičar Frederick Gardner Cottrell (1877–1948), a koji se sastoji od izvora istosmjerne struje visokog napona (35 do 70 kV) te ionizacijske i kolektorske elektrode. Onečišćeni plin prolazi kroz područje električnog izbijanja u kojem se ionizira, a nastali ioni sudarom prenose električni naboj na čvrste čestice. One se nakupljaju na suprotno nabijenoj kolektorskoj elektrodi, gdje se njihov naboj neutralizira. Elektrode se od nakupljenih čestica periodično oslobađaju udaranjem ili ispiranjem vodom. Prema konstrukciji, elektrofiltar može biti građen tako da ionizacijski prostor i kolektor čine cjelinu (npr. Cottrellov uređaj) ili tako da se čestice ioniziraju u jednom, a nakupljaju u drugom dijelu uređaja. Prema izvedbi, razlikuju se pločasti i cijevni elektrofiltri. Nisu osjetljivi na visoke temperature plinova izgaranja, rade s razmjerno malim padom tlaka i malom potrošnjom energije, a imaju velik kapacitet (105 do 106 m³ plina na sat). U novije doba, zbog povećane brige za zaštitu okoliša, primjena elektrofiltracije u mnogim je industrijskim granama sve veća.

elektrofiltracija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17607>.