struka(e):

egzil (lat. exsilium ili exilium), progonstvo izvan domovine. Čin slanja neke osobe u progonstvo, odnosno prisilni boravak izvan nekog mjesta, najčešće izvan domovine. Mjesto gdje živi prognanik. Također, dobrovoljan odlazak iz domovine iz političkih, moralnih ili vjerskih razloga. Povijesno su prakticirani razni oblici egzila: vječno progonstvo, progonstvo do smrti (exsilium perpetuum), privremeno progonstvo (exsilium temporale), dobrovoljno progonstvo (exsilium voluntarium). U kršćanskoj asketici zemaljski se život drži nekom vrstom progonstva, privremen je i samo neka vrsta pripreme za vječni, nebeski život. Povijesno su glasovita dva egzila. Babilonski egzil, poznat kao Babilonsko sužanjstvo, razdoblje je židovske povijesti od 587. do 539. pr. Kr., kada su Babilonci osvojili Jeruzalem i odveli u sužanjstvo u Babiloniju najuglednije Židove. Avignonsko sužanjstvo ili papinski egzil vrijeme je boravka papa u Avignonu u Francuskoj od 1309. do 1377. Uspoređujući ovisnost papa o francuskom kralju s robovanjem Židova u Babilonu, simbolički je boravak papa u Avignonu označen kao babilonsko sužanjstvo ili egzil. (→ izbjeglice)

Citiranje:

egzil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/egzil>.