Eberhard (Eberhardus), zagrebački biskup, ban i vrhovni kancelar (?, oko 1347 – Zagreb, 1419). Pretpostavlja se da potječe iz Njemačke u srodstvu s grofovima Celjskima. Sudjelovao 1396. s kraljem Sigismundom u bitki kraj Nikopolja protiv Osmanlija, a 1397. bio je imenovan zagrebačkim biskupom. Kralj mu je 1398. darovao Medvedgrad, koji je Eberhard poklonio svojim nećacima Petru i Hermanu Albenu. Potvrdio je 1401. Čazmanskomu i Zagrebačkomu kaptolu sve povlastice i poticao gradnju kanoničkih kurija, čime je započela izgradnja Kaptola kao kanoničkoga naselja. Godine 1402., zajedno s vranskim priorom Emerikom II. Bebekom, postao je hrvatski ban. Nastojao Sigismundu sačuvati primorske gradove od presezanja Ladislava Napuljskog i bosanskog kralja Ostoje. Vrhovnim kancelarom kraljevske Kancelarije postao je 1403. Zagrebačkim biskupom bio je do 1406., unatoč tomu što ga je papa imenovao naslovnim solumbrijskim biskupom. Brinuo se oko obrane posjedâ Zagrebačke biskupije, a novim je statutima točno popisao prava i obveze podložnika. Biskupom Velikoga Varadina imenovan je 1406 (danas Oradea u Rumunjskoj), od srpnja 1409. do 1410. bio vikar Pečuške biskupije, a u Zagreb se vratio 1409. Kao kraljev zastupnik 1415. spočitavao je Mletačkoj Republici što njezini podanici surađuju s Osmanlijama. Za njegova drugog biskupovanja izvođeni su radovi u katedrali, u kojoj su postavljeni i Eberhardovi grbovi. Pokopan je u katedrali pred oltarom sv. Križa.
