Društvo hrvatskih književnika (DHK), udruga književnika osnovana 1900. u Zagrebu sa svrhom »da se književnici udruže i podupru te da bez obzira na političke smjerove unapređuju hrvatsku književnost«, »da zaštićuje interese i diže ugled književničkog staleža« te »potpomaže prave članove i njihovu siročad«.
God. 1897. u sastavu Društva hrvatskih umjetnika neformalno je djelovao Klub hrvatskih književnika, kojemu je glavni pokretač bio Milivoj Dežman, a 1898. održan je prvi neformalni dogovor o osnutku DHK-a. Matica hrvatska poduprla je 1899. osnutak DHK-a izvan Matice. Vlada je 17. III. 1900. potvrdila pravila budućega društva. Osim svrhe, pravilima su uspostavljene četiri kategorije članova: pravi članovi, zakladnici, utemeljitelji i izvanredni članovi. Na osnivačkoj skupštini 22. IV. 1900. u prisutnosti 103 književnika za prvoga predsjednika izabran je Ivan Trnski. God. 1906. počeo je izlaziti mjesečnik DHK-a Savremenik. Potkraj 1908. utemeljena je edicija Suvremeni hrvatski pisci, posebice zapažena pod uredništvom Julija Benešića (1909–20). U njoj je objavljen i glasoviti zbornik Hrvatska mlada lirika (1914). Prvih godina nastavljeno je približavanje Matice hrvatske i Društva Matičinom potporom Suvremenih hrvatskih pisaca i Savremenika kao mogućega zajedničkog časopisa. Istodobno su se u Društvu zauzimali za književno jedinstvo Hrvata i Srba, a bilo je prijedloga da se izdaje i zajednički književni časopis. Vladinom naredbom od 1914. obustavljeno je djelovanje Društva zbog ratnoga stanja. Obnova rada DHK-a nakon rata bila je u znaku potpore jezičnomu i pravopisnomu ujedinjavanju Hrvata i Srba. Posustajući pred konkurencijom novopokrenutih časopisa, a zbog deficita DHK-a i propalih dogovora s Maticom hrvatskom, Savremenik je 1922. prestao izlaziti, privremeno je obnovljen 1923., a potom ponovno obustavljen 1924–26. Pokrenuto je i pitanje osnivanja Društva jugoslavenskih književnika, a na prijedlog Udruženja književnika u Beogradu »da se svi književnici iz naše države ujedine u jedno udruženje«, Odbor DHK-a odgovorio je 1927. da je još preuranjeno, predloživši savez autonomnih društava. Tijekom 1930-ih u DHK-u ojačava nacionalno shvaćanje djelatnosti Društva i zadataka književnosti. Društvo je djelovalo i tijekom NDH. God. 1945. Društvo je obnovljeno pod imenom Društvo književnika Hrvatske (DKH) s prvim poslijeratnim predsjednikom Lukom Perkovićem na čelu. Desetak književnika bilo je, zbog javne djelatnosti u NDH, odlukom Časnog suda DKH-a kažnjeno privremenom zabranom javnoga rada i tiskanja djela. Članovi DKH-a automatski su bili i članovi Saveza književnika Jugoslavije, osnovanoga 1946. u Beogradu, a u Zagrebu je 1949. održan Drugi kongres Saveza književnika Jugoslavije. Plenum DKH-a prihvatio je 1967. jednoglasno Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a tijekom Hrvatskoga proljeća Društvo je s Maticom hrvatskom otvoreno stalo na stranu nacionalnog pokreta. Osamdesetih godina, a osobito nakon posljednjega kongresa Saveza književnika Jugoslavije u Novom Sadu 1985., Društvo se sve aktivnije uključivalo u politički život, najčešće otvorenim pismima o zaštiti vlastitoga jezika ili građanskih prava pojedinih pisaca. God. 1990. vraćeno mu je izvorno ime. Dio članova izdvojio se 2002. iz Društva i osnovao Hrvatsko društvo pisaca (HDP).
Predsjednici Društva bili su Ivan Trnski, Stjepan Miletić, Natko Nodilo, Ksaver Šandor Gjalski, Nikola Andrić, Branimir Livadić, Mihovil Nikolić, Milutin Cihlar Nehajev, Milivoj Dežman, Stjepan Trontl, Franjo Fancev, Ilija Jakovljević, Mile Budak, Luka Perković, Slavko Kolar, Ivan Dončević, Petar Šegedin, Mirko Božić, Miroslav Feldman, Vjekoslav Kaleb, Marijan Matković, Jure Kaštelan, Dobriša Cesarić, Dragutin Tadijanović, Gustav Krklec, Vlatko Pavletić, Ivo Frangeš, Jure Franičević Pločar, Josip Barković, Milivoj Slaviček, Šime Vučetić, Pero Budak, Marija Peakić-Mikuljan, Nedjeljko Fabrio, Ante Stamać, Slavko Mihalić, Stjepan Čuić, Borben Vladović, Božidar Petrač, Đuro Vidmarović i Zlatko Krilić. U okrilju Društva djeluju regionalni ogranci (Istarski, Južnohrvatski, Čakovec-Varaždin, Rijeka, Sisačko-moslavačke županije, Slavonsko-baranjsko-srijemski, Splitski, Ogranak u Zadru, Podravsko-prigorski). Društvo izdaje nekoliko časopisa (Most, Republika, Nova Istra), biblioteku Mala knjižnica Društva hrvatskih književnika, organizira Zagrebačke književne razgovore (od 1969) te dodjeljuje nekoliko nacionalnih književnih nagrada (Nagrada Fonda »Miroslav Krleža«, Nagrada Ksaver Šandor Gjalski, Nagrada Tin Ujević, Nagrada Zvane Črnja).
