Doni [do:'ni], Giovanni Battista, talijanski glazbeni teoretičar i polihistor (Firenca, 1594 – Firenca, 1. XII. 1647). U Bologni i Rimu studirao filozofiju, matematiku i antičku književnost, a u Bourgesu pravo. Doktorirao na Sveučilištu u Pisi. Nakon kraćeg boravka u Parizu vratio se u Italiju i djelovao u Rimu kao štićenik kardinala Barberinija (1623–40) i u Firenci (od 1640) kao član Accademie della Crusca i profesor govorništva na Sveučilištu. Istaknut glazbeni teoretičar i erudit, Doni je ostavio niz dragocjenih traktata (Kompendij traktata o rodovima – Compendio del Trattato de’ Generi, 1635., i dr.) u kojima pretežno obrađuje neke ključne aspekte antičke glazbene teorije i raspravlja o problemima solističkoga pjeva i instrumentalne pratnje novoga monodijskog stila. Među prvima donio podatke o ranim opernim predstavama (Traktat o scenskoj glazbi – Trattato della musica scenica, posmrtno, 1763). U praktične i didaktične svrhe konstruirao je i nekoliko »diharmonijskih« i »panharmonijskih« glazbala (viola, violone, čembalo), od kojih je najpoznatija tzv. lyra barberina.
