struka(e): povijest, opća

divus [di:'~] (lat.; grč. δĩος: božanski, nebeski), atribut rimskih careva kojim se carevoj osobi, po uzoru na istočne vladare, pripisuje božanski značaj. Redovito su ga dobivali nakon smrti kao oznaku apoteoze (pretvorbe u boga). U kršćanstvu atribut i za svece.

Citiranje:

divus. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 30.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/divus>.