divan (tur. < arap. i perz. dīwān: knjiga, zbor, vijeće).
1. U Osmanskomu Carstvu i drugim istočnim zemljama: carsko vijeće, državni savjet; katkad vijeće, sijelo uopće, pa i razgovor (odatle naš izraz divaniti).
2. Carski dvor, carsko prijestolje, dvor vezira ili paše.
3. Vrsta počivaljke nalik na kanape, kauč, sofu; često s naslonom otraga i valjcima jastucima sa strane. Divan se u Francuskoj počeo upotrebljavati u XVIII. st., potkraj ampira upotrebljavao se više, a u najvećoj je modi bio u doba romantizma, kada ga uvode i po kavanama (npr. Café divan, Divan Le Pelletier iz 1837. u Parizu).
4. Zbirka pjesama jednog pjesnika u orijentalnim književnostima, uređena na utvrđeni način. Naziv divanska književnost ustalio se u turskoj znanosti za književno stvaralaštvo, ponajprije za pjesničko, nastalo pod utjecajem islamske kulture, a ne pripada ostvarenjima pučke književnosti. U njemačkoj i europskoj književnosti divan je popularizirao Goethe svojim djelom Zapadno-istočni divan.