diskriminacija (kasnolat. discriminatio: odvajanje, razlikovanje).
1. U sociologiji, nejednako postupanje prema društvenim skupinama ili pojedincima u nekom društvu; samovoljno i nepravedno dijeljenje stanovništva na skupine koje imaju i na one koje nemaju pravo na isti društveni postupak. Ima različitih oblika diskriminacije: spolna (neravnopravan tretman članova društva s obzirom na spolne oznake), rodna (kada spolne oznake zadobiju društveni značaj i značenje i prerastu u društveni standard ponašanja), dobna (kada se pripadnici nekog društva diskriminiraju s obzirom na starost), nacionalna/etnička (diskriminacija s obzirom na narodnost pojedinca), profesionalna (viši ili niži ugled pojedinih profesija), obrazovna (zapriječenost pristupa nekim društvenim slojevima s obzirom na razinu obrazovanja), propisana posebnim pravilima (pristup dopušten samo pripadnicima određenoga kluba), i sl. Diskriminacija je u društvu praćena pisanim ali i nepisanim pravilima ponašanja, koja je podupiru i omogućuju (primjerice, rasni zakoni u nacističkoj Njemačkoj, politika aparthejda u Južnoafričkoj Republici). U suvremenome društvu sve je manje zemalja i sredina u kojima postoje takvi obrasci diskriminacije, ali neformalni čimbenici diskriminiranja i dalje postoje. Zato mnoge zemlje reguliraju diskriminaciju donošenjem posebnih zakonskih akata kojima se potencijalno diskriminiranim skupinama ili onima koje su bile diskriminirane u prošlosti daju različite prednosti (pozitivna diskriminacija).
2. U ekonomiji, mjera, postupak ili odluka kojima se netko stavlja u ekonomski nepovoljniji položaj nego što ga imaju druge jednako zainteresirane strane. Najčešće se provodi u međunarodnoj trgovini putem izvanrednih carinskih i prijevoznih tarifa, raspodjelom uvoznih i izvoznih kontingenata, različitim režimom putovanja, zapošljavanja građana raznih država i sl. Nastoji se smanjiti putem općih sporazuma ili primjene načela najpovlaštenije države, ali se i povećava stvaranjem posebnih regionalnih asocijacija unutar kojih vrijede druga pravila od onih prema trećim zemljama, kao i obostranim ugovorima (povlaštenim odnosima) između pojedinih zemalja.
Diskriminacijom se naziva i pojava kada pojedinac ili socijalna, narodnosna i druga skupina, kao i gospodarski činitelj, dolazi u nepovoljniji položaj u poslovnim transakcijama ne zbog ekonomskih razloga, nego zbog nekih individualnih svojstava (političkih, narodnosnih, rasnih, spolnih i sl.). U demokratskim državama takva diskriminacija nije dopuštena i može se tražiti pravna zaštita od takvih postupaka.
