Aleksandar I. Karađorđević, jugoslavenski kralj (Cetinje, 17. XII. 1888 – Marseille, 9. X. 1934). Sin Petra I. Karađorđevića, prijestolonasljednikom postao 1909. U I. svjetskom ratu bio vrhovni komandant srpske vojske te regent Kraljevine Srbije. Nakon ujedinjenja bio regentom Kraljevine SHS 1918–21., potom kraljem Kraljevine SHS 1921–29. i Kraljevine Jugoslavije 1929–34. Vidovdanskim ustavom iz 1921. učvrstio svoju autokratsku vlast. Nakon ubojstva i ranjavanja hrvatskih zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. VI. 1928. ukinuo Ustav 6. I. 1929. i vladao apsolutistički, što je potvrdio nametanjem ustava 1931. Kao vladar vodio politiku u interesu velikosrpske, buržoazije i vojnih krugova, što je izazvalo nezadovoljstvo ponajprije Hrvata i Makedonaca, čije nacionalno pitanje nije rješavao. Ubijen za posjeta Francuskoj, a neposredni izvršitelji bili su članovi ustaške organizacije i VMRO-a.
