Dinjičići (poslije nazvani Kovačevići), bosanska plemićka obitelj. Ogranak su roda Trebotića iz Usore. Njihov uspon počinje od vladavine kralja Tvrtka I. u drugoj polovici XIV. st., a u prvoj polovici XV. st. razvili su se u oblasne gospodare s posjedima u sr. Podrinju. Prvi poznati član obitelji je župan Dinjica, koji se spominje među svjedocima u povelji kralja Tvrtka I. iz 1378. zajedno sa svojom poimence nepoznatom braćom. Izvorna građa spominje i njegovu ženu Katalenu. Po njemu su njegovi potomci nazvani Dinjičićima. Njegovi sinovi bili su župan Dragiša, vojvoda Kovač te Vladislav i Pavao. Oni se više puta spominju kao svjedoci u vladarskim ispravama. Do zatora Zlatonosovića Dinjičići su bili ovisni o njima, ali više puta nastupaju samostalno, kao što su to činili na državnom saboru. Dragiša je ostavio sina Pokrajca (spominje se 1426), a Kovač je imao sinove Petra i Tvrtka. Petar se naziva Kovačevićem i bio je ugledan bosanski velikaš s naslovom vojvode od 1436 (a možda i prije), a nosila su ga i njegova braća. God. 1443–44. sudjelovao je, sa srpskim despotom Đurđem Brankovićem i Jánosom Hunyadijem, u pohodu protiv Osmanlija, a poginuo je kraj Srebrenice 1455. u ratu protiv despota. Brat mu Tvrtko sudjelovao je 1451. u radu državnog sabora, a poginuo je 1463. pri osmanskom zaposjednuću Bosne. Nakon propasti Bosne u Dubrovniku su se kao izbjeglice našli neki članovi obitelji Dinjičića, udovica vojvode Tvrtka te Ivaniševi (poznato mu je samo ime) sin i kći. Rodbine Dinjičića bilo je i u Osatu te među vlastelom Pavlovića. Nikada nisu postali usorskim vojvodama.
