dim, proizvod izgaranja organskih tvari, višefazni sustav (aerosol) od čvrstih čestica ili kapljica veličine 0,2 μm do 1 mm (čestice čađe, letećeg pepela i koksa, kapljice katrana) dispergiranih u dimnim plinovima. Dispergirane čestice daju dimu sivu ili crnu boju. Dimni plinovi sastoje se uglavnom od ugljikovog dioksida, vodene pare i zraka, a zbog nepotpuna izgaranja sadrže i ugljikov monoksid, katkad i metan i vodik, a već prema sastavu goriva mogu se naći i manje količine sumpornoga dioksida, dušikovih oksida ili halogenovodika.
Dim djeluje baktericidno, pa od najstarijih vremena služi za konzerviranje hrane (sušenje), osobito mesa i ribe. Za konzerviranje i davanje arome pri sušenju važni su aromatski ugljikovodici, fenoli i aldehidi, koji nastaju pirolizom čvrstih organskih tvari, npr. drva. Dim se rabi i za uništavanje gamadi (fumigacija), a dim za vojne svrhe (dimne zavjese, zamagljivanje) proizvodi se kemijskim reakcijama upotrebom prikladnih kemikalija. Dim je još i danas u mnogim gradovima jedan od glavnih onečišćivača zraka.
