diktatura (lat. dictatura), politički režim u kojem pojedinac ili skupina ima neograničenu i potpunu vlast u državi. Diktatura može biti autoritarni ili totalitarni sustav vladavine koji ničim nije sputan, a oslanja se na silu. U antičkom Rimu, diktatura je označavala tip institucije sa sustavom posebnih ovlasti koje su se zakonski povjeravale jednoj osobi na određeno vrijeme (obično na šest mjeseci) u trenutcima opasnosti za državu, kako bi diktator mogao brzo i neometano donositi odluke važne za sigurnost države. Prvotno (prije Sule) ovlasti diktatora bile su ograničene i privremene, a poslije je diktatorova vlast doživotna i neograničena (Cezarova diktatura). U moderno doba diktatura je sustav neregularne neograničene vlasti, koja najčešće nastaje uzurpacijom, pa diktatori (pojedinci ili skupine) dolaze do vlasti uglavnom protuzakonito, obično državnim udarima, a u svojoj vladavini oslanjaju se na vojsku i policiju. Pojam diktature rabi se za opisivanje različitih političkih stanja u kojima dolazi do nametanja vlasti pojedinca ili skupine, koncentracije vlasti u jednom središtu i poništavanja diobe vlasti. Glavni su oblici suvremenih diktatura cezarizam (cezaristička diktatura) i totalitarna diktatura. Cezarizam je tip diktature koju obilježuje personalizacija vlasti, politizacija masa, paternalistička briga za podanike te osiguravanje potpore pučanstva manipulacijom kolektivnim osjećajima. Totalitarna diktatura naziv je za poredak u kojem diktatorski sustav vlasti zahvaća sva područja života, od gospodarstva do privatnog života podanika (fašistička i komunistička diktatura). Diktatura proletarijata, marksistička je doktrina o revolucionarnoj vlasti proletarijata u prijelaznom razdoblju do stvaranja besklasnog društva – komunizma.
