dijatriba (grč. δıατρıβή: razgovor u dokolici).
1. Naziv kojim se u kontekstu antičke filozofije i retorike označavaju popularizirajući razgovori i uglavnom prozni spisi istovjetne funkcije. Obrađuje pretežno moralne sadržaje i dvojbe, a umjesto vokabularom i argumentacijskim tehnikama struke služi se jezikom primjerenim komunikaciji na trgu, naglašenom ekspresivnošću, žučljivim tonovima i igrama riječima. Poznatiji autori dijatribâ su Dion iz Pruse, Filon Aleksandrijski, Seneka Mlađi, Horacije i Juvenal.
2. Žestoka prepirka; pogrdna kritika, pamflet.
