dijakronija (dija- + -kronija).
1. Odvijanje događaja, pojava jednih iza drugih u vremenskom slijedu.
2. U lingvistici, istraživanje jezika sa stajališta njegova povijesnog razvoja, nasuprot sinkroniji koja proučava jezik kao sustav ne uzimajući u obzir vremensku dimenziju. Razlikovanje sinkronije i dijakronije u proučavanju jezika uveo je u lingvistiku F. de Saussure. Prema Saussureu i strukturalističkim jezičnim teorijama kojima je on začetnik, sinkronijska se istraživanja jezika moraju strogo razlikovati od dijakronijskih, a dijakronijska objašnjenja jezičnoga razvoja nisu relevantna za jezične opise. U nekim se suvremenim lingvističkim teorijama dijakronija ne shvaća odvojenom od sinkronije, već prije komplementarnim pristupom u cjelovitom sustavu objašnjavanja jezičnih struktura.
